Tekst: Boris Vlastelica

Ment showcase festival / konferencija u Ljubljani, neznatno je stariji brat Kontakta, ali je za razliku od regionalnog, fokusiran na muzičare i muzičke profesionalce čitave Evrope. Geografsko-kulturološka pozicija Ljubljane omogućava dobar uvid i u jedne i u druge, te je Ment postao platforma na kojoj svake godine neke od regionalnih zvezda u povoju oduševe evropske profesionalce muzičkog esnafa. Tako se i ove godine prolazeći kroz masu na nastupima regionalnih izvođača moglo čuti oduševljeno „Who are these guys, what is their name„.

Drugog dana konferencije, u klubu Gromka, unutar legendarne Metelkove, regionalne nastupe otvorili su domaćini, Analena. Kultna hrvatsko-slovenačka četvorka predvođena Anom Franjić (bas, vokal) osnovana još devedesetih i danas retko nastupa, pa je i ovaj nastup bio ispunjen emocijama i osmesima u publici ali i benda na bini. Videlo se da im znači. Posebno jer u Analeni gitaru svira Miran Rusjan, prvi čovek Moonlee Records i jedan od spiritus movens organizacije Ment festivala. Nakon njih nastupao je trio Nikki Louder, velika noise atrakcija iz malih mesta Kamnik i Lukovica, nadomak Domžala. Gledao sam ih nebrojeno puta i nikada nisu razočarali. Bubnjar Luka Cerar jedan je od, tvrdim to, najboljih u svom poslu u regionu, a zajedno sa bratom Peterom na basu i Blažom Severom čini jedan od najboljih i najdugotrajnijih bendova u Sloveniji.

Između nastupa Nikki Louder i Seine u Gromki, u susednom klubu Menza pri koritu, nastupala je Vagina Corporation, mlada četvorka iz Skoplja, koja je nedavno, na putu za Ment protutnjala Beogradom, predstavivši se u sjajnom izdanju nastupom u Jugošpedu. Nešto povučenija publika uslovila je ovaj put i nešto povučeniji početak nastupa, ali kako je vreme išlo rasla je raskalašnost njihovog nastupa, koja podseća na najbolji način na Black Lips, ili lokalnim jezikom na Klotljude. U odnosu na druge bendove pomenute u ovom tekstu, Vagina Corp je ubedljivo najmlađa grupa sa najmanje iskustva, što im nije smetalo da ostave utisak koji je rame uz rame sa starijim kolegama.

Seine

Red je bio za zvukove Zagreba. Prvo sjajni Seine, trio nastao iz pepela grupe Vlasta Popić, koji je vremenom pronašao svoj specifični zvuk i stil. Elektro – akustična magija koji ova grupa stvara, uz vokalne bravure Ivana Ščapeca, hipnotisala je publiku. To što na bubnjevima radi Dimitrij Petrović i način na koji svira zahteva DNK proveru jeli Džon Bonam imao avanture na ovim prostorima. Vatroslav Živković na basu ubada gruv koji zajedno sa bubnjevima čini mirovanje kukovima nemogućim. Na fesitvalima ovog tipa, u publici su uglavnom učesnici, organizatori festivala, muzički novinari, razni profesionalci, te je uobičajeno da kada bend svira tiho, da se čuje graja tzv minglovanja i da razgovor ne prestaje. Uobičajeno dok na bini nije neko kao Seine ko očara i ko učini svaki ton i minut koncerta dragocenim. Jedan od tri najbolja nastupa na Mentu bez dileme, barem za potpisnika ovih redova.

Emilija Đorđević i Ivana Miljković (Koikoi)

Posle Seina nastupila je zagrebačka grupa Žen, koja je priredila audio vizuelno iskustvo u kome projekcije na zidu iza benda za koje je zadužena bivša članica grupe Tanja Minarik i vokalizacije Eve Badanjak uz gruv ritam sekcije koju čine Sara Ercegović i nova članica benda Jelena Božić vode na svemirsko post rock putovanje. Prigodno privođenje kraju ove sjajne večeri.

U petak je kolektiv Hali Gali gostovao u Gala Hali. Ako to nije bio dovoljan znak sa neba kakvo nas veče čeka, onda je to bila gužva ispred kluba. Nakon 45 minuta čekanja i guranja ušli smo kada je Koikoi već počeo. Bio je to poslednji nastup Ivane Miljković sa grupom, bio je to nastup na kome je Marko Grabež kao kult lider upravljao publikom, bio je to nastup na kome su se emocije slivale sa zidova zajedno sa znojem dok su nas Emilija Đorđević i Ivan Gizmo Pavlović nasađivali na ritam i gruv. Koikoi je grupa koja je poslednje dve godine stasala na sceni kroz koncerte i sada nije vladar samo bine nego i publike, tajminga i atmosfere u klubu. Koikoi je predodređen za uspehe i to su u Ljubljani i pokazali. Krunski nastup i vrhunac Menta bez dileme.

Koikoi

Vizelj je bio sledeći. Još jedna grupa koju znam i gledam od početaka i još jedna firma koja samo raste. Oni su došli kao matadori na ranjenog bika, priredivši finalni raspašoj i tarapanu u već pregrejanom klubu. Jelisaveta ubija bubanj, momci sa takvom osnovom imaju prostora da se zajebavaju i prave atmosferu. Ali Veljko se ne zajebava kad svira gitaru, dečko prosto ume. Vokalno su bolji a pronašli su načina da efikasno ukomponuju novi stil u live gitarski nastup. Neposrednost je glavna odlika Beograda, koja karakteriše i lokalnu rok scenu. I kad se pozira emocije iskoče a kamoli kada se najiskrenije nastupa… Taj višak osećanja je odlika koju imaju/imamo svesno ili ne i to je ono što kad se isporuči na koncertu, magnetizuje publiku i podiže temperaturu do nivoa grotla…  Vizelj je atrakcija čak i unutar te tradicije. Zagarantovan provod, narodna rok muzika u najboljem smislu. Sve to su preneli i na Hali Gali kao kolektiv koji sada odlikuju te iste osobine. Ako je potpisnik ovih redova na to uticao makar i promil, mogu da osećam samo ponos i diku na čitavu ovu generaciju bendova okupljenu pod imenom Hali Gali.

A Zagreb tek sledi…

DODATNI KONCERT JARBOLA NA OSMOM KONTAKTU!
OSNIVAČ MASSIVE ATTACKA NA OSMOM KONTAKTU

Podeli sa prijateljima